"Samo jednom se ljubi"

Iz uvoda:

„Neke knjige pretstavljaju nov dokazni materijal; druge iznose argumente koji čitaoca nukaju da stare probleme sagleda u novom svjetlu” (Skocpol xi). Dobre knjige rijetko miješaju i jedno i drugo, i to iz valjanog razloga: zadatak je prevelik za darovitost i energiju (vrijeme, novac) jednog čovjeka, i dovodi do više ili manje
očiglednih propusta i pojednostavljenja, pa čak i čistih grešaka. Međutim, u ovoj sam knjizi bio prisiljen objediniti relevantne i dostupne dokaze s pokušajem  da sagledam vrlo važan ali rijetko promišljan problem SFR Jugoslavije kao povijesne i dijalektičke, naime proturječne i ne unaprijed zadane, putanje. U vrijeme razmahane preuzetne samodopadnosti vladara i njihovih ideologa, dijalektika prepoznaje sjeme vjerojatne promjene i mogućeg preokreta. Jer pisao sam u doba
nadmoćnog, olovnog i zagušljivog, kontrarevolucionarnog pokrova. Ideološki, on nameće obezvređenje cijele povijesti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije − kako ću kratkoće radi zvati društvo iz 1945.-1989. (dalje SFRJ) − ne samo kao loše odrađenog posla, što bi bila razumna (premda ne dijalektička) ekstrapolacija gledano unazad s njenog kraja, nego čak i kao od samog početka pogrešno zamišljenog  ili  čak opasnog pothvata. A ipak, kada razmišljam o projektu emancipirane Jugoslavije, sjećam se stiha pjesnika Attilija Bertoluccija „odsutnost, silnija prisutnost” (u Sirio) i talijanske poslovice „Kad se stablo sruši,
nema više hlada”: izloženi smo punoj silini pustošnog kapitalističkog isušivanja. Pretpostavka ove knjige stoga je dvostruka: prvo, da je kritički pregled značajnih vidova SFRJ hitno potreban; kako je to rekao Benjamin, pišem knjige koje bih volio čitati ali ih ne mogu naći. Drugo, da je kritički utopijski horizont ispravan način
da se prosudi otuđenje i razotuđenje (konkretna utopija i konkretna distopija − a o objema pišem već više od 50 godina). Nadalje, jedna sam od rijetkih preostalih
osoba koja raspolaže intimnim iskustvom obiju ekstrema povjesnog nesrazmjera − naime, istinskog novuma revolucionarne Jugoslavije i protu-novuma njene pogibije. Riječima klasičnih povjesničara: kao u Livija, gledao sam kako se osniva Grad, ali živim u doba Machiavellija, kad je Republika propala. Stoga sam smatrao da mi je dužnost duboko udahnuti i poduhvatiti se ovog pregleda."